Mucanje kod djece

Mucanje se najčešće definiše kao isprekidan govor sa zastajkivanjem i ponavljanjem sloga ili glasa uz otežano disanje. Obično se izdvaja nekoliko kritičnih perioda za pojavu mucanja u toku kojih djeluju razvojni i psihološki činioci, kao i činioci sredine. Mucanje kod djece se najčešće javlja na predškolskom uzrastu, odnosno između druge i pete godine. Drugi kritičan period je period polaska u školu. Novonastala situacija zahtijeva od djeteta adaptaciju i dokazivanje djeteta pred vršnjacima i učiteljem. Dijete trpi veliki psihološki pritisak, jer je to krupna promjena koja može isprovocirati pojavu mucanja. Slična situacija je i kada dijete krene u predškolsku ustanovu. Treći kritični period je period puberteta, ali se mucanje u ovom periodu rjeđe javlja. Mnogo je češće kod dječaka nego kod djevojčica.

Djeca koja mucaju mnogo pate zbog toga, pogotovo u pubertetu. Izbjegavaju kontakt jer se plaše frustracija. Kod mlađe djece ismijavanje od strane okoline može pojačati psihopatološke posljedice. Kod ovakve djece narušen je pojam o sebi i ona se osjećaju inferiorno. Ponekad su agresivna i tvrdoglava, što je uglavnom reakcija na prisilno ispravljanje od strane roditelja i učitelja. Mucanje se obično pojačava kada se govori pred nepoznatim ljudima i autoritetom, a manje u porodičnoj sredini, jer je dijete tada uplašeno. Ono što se može zaključiti je da u većini slučajeva uzrok mucanja strah od nekog ili nečeg. Tek kad se otkrije pravi uzrok, može se liječiti.

Odnos porodice prema djetetu može biti uzrok mucanja. Pretjerana strogost ili pretjerano popuštanje i ugađanje svim željama, prevelike ambicije i očekivanja roditelja koje dijete ne može da ispuni, mogu doprinjeti razvoju mucanja. Česte selidbe i mijenjanje sredine takođe mogu negativno uticati na dijete koje se teško prilagođava novoj sredini, učitelju i vršnjacima.

 Situacije u kojima djete povremeno ispoljava mucanje:

• Kada primjeti da ga ne slušate. Kada dijete izgubi pažnju, često će ponavljati riječ dok je ponovo ne dobije.
• Prekidanje. Dozvolite djetetu da kaže šta želi bez prekidanja i dovršavanja onog što govori.
• Izlaganje. Nemojte tjerati dijete da recituje ili izgovara teške riječi kako biste pokazali njegove verbalne sposobnosti pred porodicom i prijateljima.
• Insistiranje na govoru. Izbjegavajte da postavljate djeci pitanja o neprijatnim situacijama ili da prizna da je nešto uradilo loše, ako to već znate.
• Osjećanja. Strah, bijes, tuga i poniženje mogu da izazovu poremećaj govora. Kada je to moguće, ne tjerajte da dijete govori dok doživljava ove emocije.
• Uzbuđenje. Dječiji govor je više isprekidan kada je uzbuđeno.

Nekoliko savjeta koji mogu pomoći djeci koja povremeno mucaju:

• Kada vodite dijete na novo mjesto, recite mu sve što će vidjeti i čuti i kako očekujete da se ponaša.
• Ne štitite dijete koje muca, pretvarajući se da to ne primjećujete.
• Ne reagujte emotivno na djetetovo mucanje. Ne pokazujte nestrpljenje, anksioznost i sažaljenje.
• Ne pravite dijete različitim, obeshrabrujući ga da učestvuje u predstavama ili aktivnostima koje voli.
• Ne tjerajte dijete da postane više svjesno svog mucanja, tjerajući ga da ponavlja riječi, posebno ako nije razvilo sekundarne simptome.
• Ne ljutite se na dijete zbog mucanja. Ono to ne radi da bi skrenulo pažnju ili vas nerviralo.