Koliko slobode djeca trebaju imati?

imagesBiti roditelj najvažniji je i najodgovorniji posao u životu. Iako svi žele biti dobri roditelji, ponekad postignu upravo suprotno od onog šta su namjeravali. Postavlja se pitanje koliko slobode djeca trebaju imati zapravo imati i gdje treba povući granicu? Ne postoji univerzalan način vaspitanja djece, niti su svi roditelji isti, ali činjenica je da porodica ima najbitniju ulogu u razvoju djeteta. Ono što muči mnoge roditelje je sloboda koju trebaju pružiti svojoj djeci i granice koje im trebaju postaviti.

Roditelji koji postavljaju mnoga pravila i zahtjeve djeci, koristeći nagrade i kazne da bi pridobili djecu da poštuju ta pravila, daju im malo slobode da sami odluče šta će i kako raditi, te da čine vlastite izbore. To dovodi do niskog samopouzdanja i manjka odgovornosti kod djece. Ne nauče se oslanjati na sebe nego slušaju druge. Sa druge strane, roditelji koji vjeruju da djeci treba dati dosta slobode i da ne trebaju biti kontrolisana od strane odraslih imaju malo kontrole nad vlastitom djecom. Djeca koja imaju previše slobode, imaju i previše odgovornosti jer teško procjenjuju šta je dobro napraviti u određenoj situaciji i kakve posljedice mogu nastati. Sasvim je jasno da nije dobro dati djetetu neograničenu slobodu. Stalno udovoljavanje djetetovim zahtjevima ili kupovanje nepotrebnih stvari može dovesti do toga da ne zna cijeniti vrijednost stvari. Dijete se uči prema modelu, a to su najčešće roditelji. Roditelji trebaju postaviti granice i jasno ih definisati, što pomaže djetetu da shvati svoja ograničenja. Trebaju naučiti djecu da se odgovorno ponašaju. Neka dijete prvo uči na lakšim zadacima kao što su zrelost u izboru prijatelja, vraćanje kući na vrijeme, učenju i pisanju zadaće,  da bi se kasnije moglo suočiti sa bitnim životnim odlukama.
U porodicama u kojima je naglašen red i disiplina, veliki broj djece pati zbog takvog načina života. Nema sumnje da disciplina i vannastavne aktivnosti koriste djeci jer im pomažu da razviju svoje talente i ličnost. Međutim, to ne znači da svaki trenutak u danu treba da bude ispunjen nekim neželjenim aktivnostima. Za pravilan razvoj djece, neophodno je da imaju razdoblje u danu koje nije isplanirano, već prepušteno njima da spontano pronađu i rade ono što ih čini srećnim i zadovoljnim. Sloboda i spontanost neophodni su djeci da bi razvila svoju kreativnost, samostalno razmišljala i upoznavala samu sebe. Djetinjstvo ne bi trebalo biti razdoblje neprestanog rada i postizanja rezultata.

Djetetovu ličnost treba poštovati, a to se prije svega ogleda u pružanju slobode djetetu da se razvije u skladu sa svojim sposobnostima. Sloboda se odnosi na mogućnost izbora. Bitno je da se pomogne djeci da uoče kako svakodnevno čine brojne izbore i naučiti ih da se ne ograničavaju. Važno je da im se pruže prilike za zadovoljavanjem potrebe za važnosti i slobodom. Sloboda mišljenja, ispoljavanje ideja, uvjerenje u vlastite snage i sposobnosti su ključni za normalan razvoj djeteta. Ukoliko dijete izrazi želju za likovnim ili nekim drugim stvaralaštvom to mu treba i omogućiti. Dječiji razvoj ne smije se zaustavljati zbog okupiranosti poslom ili ljenosti.
Slobodan izbor omogućuje djeci da sama odluče šta će raditi, a to je neophodno da bi se nečemu potpuno posvetila. To ne znači da dijete smije raditi šta hoće i da površno obavlja aktivnosti. Treba im omogućiti širok izbor, uslove u kojima će se dobro osjećati i moći koncentrisati na odabranu aktivnost. Djecu treba učiti da se ne boje napraviti grešku i tada će moći iskoristiti sve pozitivno što im pruža slobodan izbor. Sloboda u stvaranju, bez kritika ili osuda izgrađuje samopouzdanje i donosi zadovoljstvo.

Roditelji treba da podržavaju svoju djecu, glasno iskazuju svoje stavove i daju im uvijek objašnjenja za postojeća pravila. Saosjećajnost roditelja pokazuje djeci da im je važno kako se oni osjećaju i šta misle i razvija socijalne vještine i pozitivnu sliku o sebi.